lukovica (lat. bulbus), podzemni organ biljke koji joj služi za pohranu hranjivih tvari te omogućuje preživljavanje nepovoljnih uvjeta, poput sušnih ili hladnih razdoblja. Građena je od vrlo skraćene stabljike (poznate kao lukovičina ploha), iz koje rastu mesnati, ljuskasti listovi koji služe za skladištenje rezervnih tvari, ponajprije ugljikohidrata. Na donjem dijelu lukovice razvija se adventivno korijenje, dok se iz središnjega pupa u povoljnim uvjetima razvijaju nova stabljika, listovi i cvjetovi. Lukovice su prisutne u mnogih biljaka iz različitih porodica, osobito ljiljana (Liliaceae), sunovrata (Amaryllidaceae) i šparogovki (Asparagaceae). Među poznate biljke s lukovicom ubrajaju se tulipan (Tulipa), kockavica (Fritillaria), luk (Allium), ljiljan (Lilium), sunovrat (Narcissus) i zumbul (Hyacinthus). Postoje različite vrste lukovica, ovisno o građi i načinu razmnožavanja. Tvrde, trajne lukovice, kakve imaju ljiljani, rastu svake godine dodajući nove ljuske, dok se u tulipana i luka lukovice svake godine obnavljaju, jer stare ljuske odumiru i zamjenjuju se novima. Mnogobrojne biljke razmnožavaju se stvaranjem bočnih lukovica (pomoćnih ili mladih lukovica) koje se razvijaju uz glavnu i tijekom vremena mogu postati samostalne biljke. Lukovice imaju veliku gospodarsku važnost, koriste se u hortikulturi, prehrani i medicini. Povrtlarske vrste, poput luka i češnjaka, uzgajaju se zbog svojih hranjivih i ljekovitih svojstava, a ukrasne, poput tulipana i zumbula, radi dekorativnih cvjetova.
